O meni / About

Često postavljana pitanja

​

P: Tko je Dalibor Kovačec i čime se bavite izvan pisanja?

Pisanjem se bavim iz strasti, a profesionalno radim u području programiranja. Prije ulaska u svijet programiranja proveo sam 17 godina u edukaciji odraslih na području telekomunikacija. Pored toga sam copywriter. Izvan toga, uživam u učenju, istraživanju mitologije te stvaranju vlastitih fantastičnih svjetova.

​

P: Koliko dugo već pišete i što Vas je privuklo pisanju?

Prvu priču, „Crni zmajevi“ počeo sam pisati 2002. godine, no završio sam je tek 2024. Trebalo je dosta vremena da cijela priča sazrije u meni i da se prilike u životu slože tako da pronađem vremena to završiti. No odmah sam nastavio dalje pisati, pa sam drugi nastavak, „Magija duše“, završio kroz nekoliko mjeseci. I svakako nastavljam dalje. Vrlo skoro dolazi i treći nastavak koji će biti mnogo veći od prva dva nastavka trilogije. Kada krenete u to, u vama je jednostavno neka unutarnja potreba da priča koja vam se mota po glavi mjesecima jednom zaživi na papiru. Pored toga, mislim da mi je to u genima, jer moj otac je izdao nekoliko zbirki pjesama, ali ja sam više naklonjen prozi.

​

P: Kako je započeo vaš put u pisanju epske fantastike?

Još kao dijete stvarao sam svoje prve likove i izmišljene zemlje. Ideja za epsku fantastiku sazrijevala je godinama dok nisam konačno odlučio pretočiti sve te svjetove u serijal Peti Bog. Prve rečenice serijala Peti Bog počeo sm pisati još 2002. godine.

​

P: Zašto ste odabrali upravo slavensku mitologiju kao temelj svojih priča?

Slavenska mitologija oduvijek me privlačila zbog svoje tajanstvenosti, nedostatka sačuvanih izvora i ogromnog potencijala za kreativnu rekonstrukciju. Osjetio sam da mogu dati glas nečemu što je dugo bilo potisnuto. Knjige s područja fantastike su golbalno pod najvećim utjecajem anglosaksonske i nordijske mitologije. Smatrao sam da i naša mitologija zaslužuje jednaku pažnju u svijetu fantastike, pa iako nisam prvi, želio sam dati svoj obol u tome području.

​

P: Koji su autori najviše utjecali na vaš stil pisanja?

Mogu reći da na području fantasy-a, najviše su utjecali J.R.R. Tolkien, Ursula K. Le Guin, George R.R. Martin, Tracy Hickman, Margaret Weiss i Andrzej Sapkowski, ali i autori izvan fantasy, oni koji naglasak stavljaju na karakter, emociju i složenu naraciju. Mnogo sam čitao i naučne fantastike od autora Arthur C. Clarke, Isaac Asimov, Dan Simmons, Johj Varley, i mnogih drugih. 

​

P: Tko su vam književni uzori? Što najradije čitate?

Književnih uzora imam mnogo, i ne samo iz područja fantasy-a. Prvi na listi je dakako J. R. R. Tolkien, zatim su tu Ursula K. Le Guin, George R. R. Martin, Margaret Weis i Tracy Hickman, Terry Brooks, Guy Gavriel Kay, Andrzej Sapkowski, Sergej Lukjanjenko te mnogi drugi.  No, na mene su utjecali i pisci iz drugih žanrova kao što su Dan Simmons, Isaac Asimov, Arthur C. Clarke… i dakako možda dvije najvažnije: Ivana Brlić Mažuranić i Marija Jurić Zagorka.

​

P: Danas su piscima na raspolaganju brojni digitalni servisi pomoću kojih mogu promovirati svoja djela? Prema vašem mišljenju, koliko se teško probiti danas na književnoj sceni? Oduzima li briga o samopromociji piscu dragocjeno vrijeme koje bi u nekim drugim vremenima trošio na istraživanje i pisanje?

Digitalni servisi poput društvenih mreža i nekih drugih platformi, naizgled olakšavaju promicanje vlastitih djela, no nakon što provedete neko vrijeme na njima, shvatite da to nije nimalo lako i jednostavno. Društvene zajednice na tim mrežama imaju svoja pravila i svoja očekivanja. Ako to ne poštujete, vrlo je teško doprijeti do čitatelja.
Kako izdajem knjige u vlastitoj nakladi, iza mene ne stoji nikakva izdavačka kuća, što znači da sve oko mojih knjiga moram raditi samostalno. To se dakako odnosi i na promoviranje knjiga široj javnosti. Uz sve moguće alate koji postoje, promovirati vlastite knjige je izuzetno zahtjevno i uzima podosta vremena. Vrlo često se uhvatim da potrošim dosta vremena smišljajući i izrađujući neki video ili drugi promotivni sadržaj za društvene mreže, umjesto da to vrijeme trošim na pisanje.
Izdavanje knjiga u vlastitoj nakladi dozvoljava mi kompletnu kreativnu slobodu, no istovremeno me ograničava u tome da nemam resurse koje ima netko tko je izdao knjige preko renomirane izdavačke kuće.

​

P: Što Vas je inspiriralo na pisanje serijala Peti Bog? Kako je izgledao proces pisanja tog fantasy serijala?

Inspiraciju sam pronašao čitajući mnoge velike fantasy serijale i hrvatske narodne pripovijetke i bajke. Nakon što sam kroz godine pročitao mnoge knjige iz žanra fantasy i različitih podžanrova, primijetio sam određene pravilnosti koje su me malo zasmetale, a to je činjenica da je velika većina knjiga iz tog žanra bazirana na anglosaksonskoj i germanskoj mitologiji. Vrlo malo djela kao izvor koristi slavenske izvore, iako je ta mitologija jako bogata. Dakako tu ne mislim na vampire i vukodlake, koji dolaze iz tradicije slavenskih krajeva, ali ih je zapadna pop kultura prisvojila kao svoje. Moje priče bazirane su na mitološkim likovima i bićima koje se mogu pronaći u našim izvorima. Samo sam narativ prilagodio onome što se smatra uobičajenim u području žanra fantasy.
Ideje koje sam imao s vremenom sam pretvorio u vrlo detaljne skice priča, detaljizirao vremensku liniju i karakterizaciju likova, kreirao zemljovide za svijet gdje se sve to događa, istraživao razne činjenice koje morate znati o svijetu koji nema tehnologiju, i tek nakon što sve to stavite zajedno može krenuti pisanje same priče.
Sam naziv sage „Peti Bog“ došao je iz same priče, jer radi se o svijetu nad kojim vlada panteon od četiri vrhovna boga, no jedno staro božanstvo želi ući u taj svijet. Kada bi to božanstvo ušlo, bilo bi peti vrhovni bog u panteonu. Ili samo jedan? Ovisno o tome hoće li uspjeti.

​

P: Kako ocjenjujete stanje na hrvatskoj književnoj sceni, pogotovo u kontekstu fantasy književnosti? Može li se danas živjeti od književnosti?

Stanje na hrvatskoj književnoj sceni mi je vrlo teško opisati. Izdavači, prilikom izbora djela koje će tiskati svakako moraju paziti na profitabilnost, jer neozbiljno je misliti da je u redu tiskati i izdati knjigu za koju smatraju da neće biti uspješna. To nažalost dovodi do toga da se u ponudi naših izdavača mogu pronaći samo uspješna djela dobro poznatih pisaca. A čak i među tim knjigama samo su neke od onih koje su uspješne u ostatku svijeta. Nisam primijetio niti jednu fantasy knjigu izdanu od strane izdavačkih kuća u fantasy žanru, a da je to netko potpuno nov i nepoznat široj javnosti. Osim toga, kako kod nas prevode fantasy kao fantastiku, iako to nije potpuno isto, jer fantastika pokriva i neke drugačije sadržaje, dolazimo do situacije da pod isti žanr spadaju knjige koje nemaju veze jedna s drugom. Baš nedavno sam gledao izdanja domaćih autora koji su svrstani pod fantastiku, za svega nekoliko tih knjiga rekao bih da bi bile fantasy. Ovako iz glave mogu se sjetiti Krešimira Butkovića, Jelene Dunato, Sare Škrobo i Borisa Kovačevića Mirina.
Fantasy žanr je općenito pod velikim pritiskom podžanra koji se naziva romantasy, koji posljednjih nekoliko godina preuzima cijeli fantasy žanr, do te mjere da mnogi čitatelji doživljavaju te knjige kao standard fantasy-a, iako je to samo jedan podžanr. No trenutno je najuspješniji, a najuspješnije takve knjige se mogu pronaći prevedene na hrvatski jezik.
To su i razlozi zbog kojih sam krenuo u vlastitu nakladu, jer po tome koje knjige u posljednje vrijeme izlaze iz domaćih izdavačkih kuća, vjerojatnost da bi moji rukopisi ušli u uži izbor bila je vrlo mala. Trenutno sam još uvijek nepoznat široj javnosti, iako sam prisutan na društvenim mrežama duže vrijeme.
Živjeti od književnosti u Hrvatskoj, mislim da nije moguće. Ako imate jako uspješnu knjigu, to vam možda može donijeti neki manji prihod sa strane, ali baš živjeti od toga, teško. To nije moj cilj. Nikada nisam pisao sa svrhom da od toga zarađujem. Ja sam jednostavno osjetio potrebu da svoje priča zapišem. Ako se to nekome svidi, još bolje. Nije niti izvan Hrvatske mnogo drugačije, moguće je, ali vrlo zahtjevno. 

​

P: Što vas najviše inspirira dok gradite svjetove u svojim knjigama?

Najviše me nadahnjuju mitologije, povijest, stare religije i priroda. Svaki izmišljeni detalj ima svoj izvor u stvarnoj kulturi ili simbolici. Fantastične likove poput čudovišta i božanstava uglavnom baziram na izvorima slavenske mitologije, dok likove smišljam neovisno o tome.

​

P: Kako izgleda vaš proces pisanja, imate li rutinu ili ritual?

Pišem u blokovima, kada osjetim „klik” s likovima ili scenom. Nemam strogi raspored, ali imam jasnu viziju kamo priča ide. Nemam mogućnosti pisati u dužim vremenskim periodima kroz dan, jer životne obaveze uzimaju svoje vrijeme, tako da uglavnom pie u večernjim satima.

​

P: Koliko je L’ven povezan s vašim osobnim iskustvima, uvjerenjima ili interesima?

L’ven je spoj mojih raznih interesa: mitologije, filozofije, etike, struktura moći, psihologije likova i naravno, epskih konflikata. Cijeli taj svijet je nasta u mojoj glavi kao svojevrstan amalgam svega što sam kroz život pročitao.

​

P: Kako balansirate programerski posao i pisanje knjiga?

Balans nije uvijek lagan, ali pisanje mi je ventil i kreativni bijeg, pa mu se vraćam kad god mogu. Život ima svoje obaveze, koje su neizbježne, ali pisanje je odmak koji mi omogućuje da ozbiljnost svijeta nestane barem na kratko. Biti programer znači biti potpuno egzaktan i činjeničan, nema tu mašte i odstupanja, dok pisanje omogućaa kreativnu slobodu kojoj nema premca.

​

P: Jeste li oduvijek znali da ćete pisati serijal, ili je ideja rasla postupno?

U početku sam želio napisati samo jednu knjigu, za koju sam mislio da će imati oko tristotinjak stranica i to je to, ali svijet u mojoj glavi je prerastao taj okvir. L’ven je jednostavno zahtijevao više prostora. Neki likovi su nastali spontano, to je dovelo za situacija koje uopće nisu bila planirane i priča je jednostavno rasla.

​

P: Radite li istraživanja o slavenskoj mitologiji dok pišete?

Da, puno. Istražujem sve dostupne izvore, akademske radove i narodne predaje, pa ih zatim prilagođavam svojoj fikciji. Slavenska mitologija je, nažalost, dosta nekonzistentno zapisana. Razni izvori daju potpuno drugačije informacije koje uglavnom ovise o raznim tumačenjima usmjene predaje, jer zapisanih materijala je realno dosta malo. To me često dovelo do situacija da sam neke stvari jednostavno morao prilagoditi svojem svijetu. Svjestan da netko može tvrditi da su bića koja sam koristio drugačija u predaji, ali to i očekujem jer različiti narodi koji dijele slavensku predaju ponekad imaju više naziva za istu stvar ili pak jedan naziv koriste za potpuno različite stvari.

​

P: U kojim trenucima znate da je lik “spreman” za ulazak u priču?

Kad mogu jasno čuti njihov glas, razumjeti motivaciju i znati što ih tjera naprijed, te kada se povežu niti koje ih povezuju s ostalim likovima, tada znam da su spremni.

​

P: Kako se nosite s kreativnim blokadama?

Nikad ne forsiram pisanje. Odlazim u šetnju, proučavam mitologiju ili radim na worldbuildingu dok se inspiracija ne vrati. Ako baš ne ide, onda imam svoju metodu: uzmem olovku i papir. Zatim počnem pisati barem pet ideja, verzija onoga na čemu sam zapeo. Nema veze što su loše, ali mi ti pokušaji razbiju blokadu pa onda dođe prava ideja.

​

P: Tko je vaš omiljeni lik iz vlastitih knjiga, i zašto?

Teško je odabrati, ali najviše volim likove s unutarnjim konfliktima, jer oni nose najdublje priče. Među likovima u mojim knjigama, iako na prvu ne izgleda tako, niste baš uvijek sigurni tko je protagonist, a tko antagonist. Mogu ipak reći da postoji jedan lik u mojim knjigama, koji je u početku trebao biti potpuno sporedan lik, i realno samo kotačić koji je trebao pokrenuti zaplet, s vremenom mi je postao omiljen lik jedne mlade kraljice koja je kroz život izgubila mnogo toga, i morala donijeti odluku koja je košta gotovo cijelog kraljevstva i velikog broja ljudi, ali ona i dalje ostaje vjerna svom narodu i podređuje sve tome da održi ono što je preostalo.

​

P: Kako reagirate na kritike i povratne informacije čitatelja?

Otvoren sam i zahvalan. Kritike mi pomažu da rastem, a pozitivne reakcije daju energiju za nastavak. Ponekad čak više volim negativne kritike jer mi to pokazuje da je netko pročitao moje knjige vrlo pažljivo i s razumijevanjem. Svjestan sam da se ukusi razlikuju i da se nekome moje knjige neće svidjeti, tako da je to sasvim normalno.

​

P: Koje su najčešće zablude o slavenskoj mitologiji s kojima se susrećete?

Najčešća je ideja da postoji „jedna” slavenska mitologija. U stvarnosti, postoji mnoštvo lokalnih varijanti i fragmenata. Čak se i stručnjaci, ljudi koji su posvetili život proučavanju te mitologije, ne mogu dogovoriti o ispravnim verzijama. Imena bogova se razlikuju, zatim njihove moći i područja djelovanja. Čak i hijerarhija. Negdje je jedan bog otac, drugdje je taj isti bog sin. Nisu napisani nikakvi pravi zapisi o vjerskim tradicijama jer Slaveni u to vrijeme nisu imali pismo. Kad je uvedeno pismo, njime su se bavili kršćanski misionari i, kao što možete zamisliti, nisu bili osobito zainteresirani za očuvanje vjerskih učenja stare poganske religije.

​

P: Imate li savjet za nove pisce koji žele stvarati vlastite svjetove?

Pišite ono što biste i sami željeli čitati. To je najbolji savjet koji mogu dati. Nemojte pisati ono što mislite da će biti popularno i da će se prodati, nego ono što bi željeli sami čitati. Knjiga će trebait mnogo ispravaka, pa je bolje da to onda bude tema koju rado čitate. I nikad ne strahujte od originalnosti, najveća snaga je u autentičnosti.

​

P: Planirate li pisati i izvan serijala Peti Bog?

Da, imam nekoliko ideja za nove romane i serijale, ali prioritet mi je završiti L’ven i zaokružiti sve njegove priče.

​

P: Koliko unaprijed znate što će se dogoditi u sljedećoj knjizi?

Znam ključne događaje i ishode, ali detalje često otkrivam tek dok pišem, likovi sami „traže” svoj put. Za mene nije dobra metoda gdje prvo napišem cijelu skicu, nego ja zapišem samo ključne događaje, likove i zaplet, a sve ostao se stvara usput.

​

P: Što biste željeli da čitatelji osjete ili nauče nakon čitanja vaših djela?

Želim da čitatelji osjete emociju, opasnost, misterij i čaroliju, i da otkriju dio bogatstva slavenskog nasljeđa. Želim da moje knjige, barem nakratko, omoguće bijeg od surove stvarnosti kojoj smo stalno okruženi. 

​

P: Kako vas čitatelji mogu pratiti, kontaktirati ili podržati?

Najbolje preko društvenih mreža i web stranice. Svaka poruka, recenzija ili preporuka je ogromna podrška.

​

P: Zašto smatrate da je slavenska epika važna i relevantna za današnje čitatelje?

Zato što nudi nešto svježe, autentično i nedovoljno istraženo. Slavenska mitologija ima ogromnu dubinu koju tek otkrivamo. Velik dio mitolologije je izgubljen u povijest, podložan je raznim tumačenjima i često se zatire. Na svojim policima ima jednu knjigu s narodnim hrvatskim pričama gdje je gotovo svako fantastično biće nazvano "vragom" to govori dovoljno o tome koliko je kršćanstvo utjecalo na predaju i dovelo do toga da su nazivi starih fantastičnih bića iz hrvatske mitologije u potpunosti izgubljena.

​

P: Koje ste elemente iz stvarne slavenske mitologije najviše prilagodili svom fantasy svijetu?

Najviše sam se inspirirao konceptom božanske hijerarhije, ali sve prilagođeno narativu L’vena. Pojavljuju se i neka druga fantastična bića, ali svijet kao takav je podložan priči, tako da se sve prilagođava tome.

​

P: Kako pristupate rekonstrukciji manje poznatih slavenskih vjerovanja i božanstava?

Koristim dostupne fragmente informacija koje se mogu pronaći na internetu, književne tragove iz raznih zapidsa koji su dostupni i akademske teorije i rasprave, a zatim ih kreativno spajam u koherentnu fikciju.

​

P: Kakvu ulogu u vašim pričama imaju priroda, godišnja doba i cikličnost?

Ključnu. Cikličnost je u temelju slavenskog svjetonazora, pa je i u L’venu prisutna u magiji, religiji i političkim ciklusima. L'ven je specifičan svijet, koji ima dva mjeseca. Njihovi ciklusi su vrlo važni i mnogi događaji su vezani na dane, odnosno noći, kada su dva mjeseca zajedno ili oba u pomrčini i slično.

​

P: Na koji način vaša verzija magije odražava tradicionalna slavenska vjerovanja?

Magija je povezana s prirodom, precima, dušom i ravnotežom, baš kao što je to bilo u starim slavenskim vjerovanjima. Svako božanstvo predstavlja najmanje jedan aspekt pirode ili ljudskih ideala. Ljudi na taj način imaju božanstvo za pomoliti se za svaku priliku.

​

P: Koliko je izazovno pisati o kulturi koja nema sačuvane jedinstvene mitološke zapise?

Izazovno, ali oslobađajuće. Nedostatak izvora daje prostor mašti, ali i potiče detaljno istraživanje. To me prisililo da stvorim vlastitu hijerarhiju bogova, drevnih bića, čak i kompletnu priču o stvaranju svijeta. Iako bi ponekad volio da je to mnogo bolja zapisano, ovako mi toliko nepoznanica omogućuje veliku kreativnu slobodu.

​

P: Jesu li narodi i rase iz vašeg svijeta inspirirani stvarnim slavenskim plemenima?

Neki da, posebno po strukturi društva, tradicijama i odnosu prema prirodi, ali su dovoljno fikcionalizirani da budu originalni. Kao temelj nekih kraljevina i regija sam koristi stvarne povijesne podatke, jer to mi je dalo realnu sliku kako su se naki narodi kretali, razvijali i koegzistirali s drugim narodima. 

​

P: Kako se slavenska demonologija uklapa u vaš narativ?

Kroz bića poput čuvara šuma, duhova voda, vila i drugih entiteta koji su reinterpretirani i prilagođeni L’venu. Iako razumijem zašto se koristi riječ demonologija, osobno ne smatram da su mnoga bića iz slavenske mitologije trebala biti svrstana u demone. Iako su ta bića često opisivana kao nešto što napada nevine prolaznike, i time bi odmah bili klasificirani kao zla bića, općenito mislim da s ta bića jednostavno imalo svoje unutarnje porive. Lav kada je gladan nije zao, ali kada vas napadne to vam izgleda kao zlo.

​

P: Kako čuvate ravnotežu između povijesne autentičnosti i kreativne slobode?

Uzimam povijesni okvir i simboliku, ali ne robujem podacima. Fikcija traži fleksibilnost: mit postaje živa inspiracija.

​

P: Što biste preporučili čitateljima koji žele bolje razumjeti slavensku mitologiju prije čitanja vaših knjiga?

Prvo bih preporučio čitanje narodnih priča, poput Priča iz davnine, Hrvatske bajke i predaje, Vražja družba i druge knjige koje pričaju o narodnim predajama.